Migrena u adolescentnoj dobi

Migrena u adolescenciji

Migrenaje paroksizmalna primarna glavobolja koja može nastati već u djetinjstvu. Sklonost nastanku migrenske glavobolje može se nasljeđivati.  Adolescencija je prijelazni period iz djetinjstva u odraslu dob i uobičajeno traje od 13. do 20. godine. Oko 10 % adolescenata ima migrenu i ona je češća  kod adolescentica. Sklonost nastanku migrenske glavobolje može se nasljeđivati. Oko dvije trećine adolescenata s migrenom imaju srodnike s migrenskom glavoboljom.

Simptomi migrene kod adolescenata

Kod mlađih adolescenata migrenska glavobolja je obično obostrana. Kod starijih adolescenata glavobolja je, slično kao kod odraslih, obično jednostrana. Trajanje glavobolje obično je kraće nego kod odraslih (od dva sata do 72 sata), a glavobolja je rjeđe pulsirajuća. Gastrointestinalne smetnje poput gubitka apetita, mučnine i/ili povraćanje, bolova u trbuhu su češće nego kod odraslih. Često se javljaju preosjetljivost na svjetlo, zvuk i mirise, nesvjestica, nepromišljenost i poteškoće fokusiranja.

Oko dvije trećine adolescenata prije migrenske glavobolje ima premonitorne simptome ili prodromalnu fazu (bljedoća, umor, razdražljivost, promjene raspoloženja, zijevanje, žudnja za specifičnom hranom) koja traje nekoliko sati do nekoliko dana.

Oko trećine adolescenata ima migrenu s aurom, neki uz svaku migrensku glavobolju, a neki samo ponekad. Aura je reverzibilni fokalni neurološki simptom koji obično prethodi migrenskoj glavobolji a katkad je i prati. Aura je najčešće vidna (zamagljen te iskrivljen vid, tamne mrlje, svijetleće, obojene i blješteće linije, svjetlo koje se kreće) te mnogo rjeđe u obliku osjetnih smetnji, smetnji govora, smetnji pokreta, smetnji ravnoteže i u obliku konfuzije. Aura traje od nekoliko minuta do sat vremena.

Većina adolescenata nakon prestanka migrenske glavobolje ima postdromne simptome (umor, iscrpljenost, pospanost, euforija, ushićenje, žudnja za hranom) trajanja od nekoliko sati do dva dana.

Konfuzijska migrena

Adolescenti mogu imati migrenu kojom dominira agitacija i konfuzno stanje poznatu kao konfuzijska migrena. Glavobolja nije dominantan simptom i obično se ne prepozna za vrijeme akutne atake. Kod oko 80% bolesnika glavobolja može prethoditi konfuznom stanju, biti prisutna uz konfuzno stanje ili slijediti nakon njega. Simptomi mogu trajati do osam sati. Spavanje obično prekine konfuzno stanje. Blaga trauma glave može biti okidač za ovaj tip migrene pa može pogrešno biti dijagnosticirana teža ozljeda mozga. Metaboličke i toksične encefalopatije, endokrini poremećaji, infekcije mozga, tumori stražnje lubanjske jame, nekonvulzivni epileptični status i moždani udar mogu sličiti konfuzijskoj migreni pa ih treba isključiti prije postavljanja dijagnoze ovakve migrene.

Hemiplegična migrena

Hemiplegična migrenaje rijedak oblik migrene s aurom koja se može manifestirati kod adolescenata epizodičnim atakama prolazne hemipareze ili hemiplegije te osjetnih smetnji polovine tijela koji traju nekoliko sati do nekoliko dana, nakon čega slijedi glavobolja. Glavobolja je često na suprotnoj strani od motornog deficita, a osjetni deficit je tipično na istoj strani kao glavobolja.

Kronična migrena

Kronična migrena koju karakterizira barem 15 dana mjesečno s glavoboljom tijekom barem tri mjeseca, od kojih 8 dana mjesečno s glavoboljom koja ispunjava kriterije za migrenu, češća je kod ženskih adolescenata.

Kod migrenskog statusa, migrenski napad traje dulje od 72 sata, često je potrebna hospitalizacija bolesnika.

Zašto nastaje migrena

Premasuvremenim shvaćanjima migrena nastaje zbog prekomjerne osjetljivosti pojedinih dijelova mozga i poremećaja u modulaciji bolnih impulsa.

Većina adolescenata dobije migrensku glavobolju bez poznatog specifičnog okidača. Kod nekih adolescenata može se identificirati triger ili okidač za nastanak glavobolje. Stres je najčešći okidač (stres u školi i kod izvanškolskih aktivnosti, bulling, obiteljski problemi). Neka hrana i dodaci hrani mogu izazvati glavobolju (pizza, fermentirani sirevi, čokolada, kava, kola, kobasice i hot dog koji sadrže nitrate, hrana koja sadrži glutamat, umjetna sladila koja sadrže aspartam). Neki lijekovi mogu biti okidač za nastanak glavobolje (oralni kontraceptivi; lijekovi za astmu; stimulansi, uključujući mnoge lijekove za liječenje ADHD). Nedovoljno ili previše spavanja, nedovoljno uzimanje tekućine, nedovoljna fizička aktivnost, menstruacija, promjene vremena (ciklona, olujno vrijeme), preskakanje obroka, bolest kretanja prilikom vožnje i promjene u dnevnoj rutini mogu biti triger za nastanak migrenske glavobolje.

Kod adolescenata s određenim komorbiditetima migrena se češće javlja – kod pretilosti, epilepsije, atopijskih poremećaja (alergijski rinitis i konjunktivitis), anksioznosti, depresije, poremećaja spavanja te poremećaja pažnje i koncentracije. Pretilost je faktor rizika za progresiju epizodne migrene u kroničnu.

Postavljanje dijagnoze

Osnova dijagnostike migrenske glavobolje jesu anamneza i fizikalni, odnosno neurološki pregled. Ako postoji sumnja na sekundarne glavobolje, treba učiniti dodatne pretrage (laboratorijske pretrage, CT i MR mozga, EEG).

Treba detaljno pitati adolescente i njihove roditelje ili skrbnike o karakteristikama, jačini, lokalizaciji i učestalosti glavobolje, postojanju dodatnih simptoma tijekom trajanja glavobolje te postojanju aure, premonitornih i postdromnih simptoma te eventualnih okidača nastanka glavobolje. Kod adolescenata s dominirajućim gastrointestinalnim smetnjama može postojati vrlo blaga glavobolja, a da se ipak radi o migreni.

Liječenje migrene

Liječenje može biti akutno ili abortivno (liječenje akutnog napada migrenske glavobolje) i preventivno ili profilaktično (lijekovi se uzimaju kontinuirano određeni vremenski period) .

Kad počne migrenska glavobolja, bolesnicima treba osigurati okruženje gdje mogu mirovati, dovoljno se hidrirati i uzeti lijekove. Prvi izbor u liječenju  je lijek iz skupine nesteroidnih protuupalnih lijekova. Lijek treba uzeti što prije na početku glavobolje.

Ako ovi lijekovi nisu učinkoviti, mogu se dati lijekovi iz skupine triptana. Nazalna primjena tih lijekova ili oralna primjena u obliku raspadljive tablete za usta  pogodni su za glavobolju koja se brzo razvija ili ako postoji mučnina i povraćanje. U slučaju postojanja jake mučnine i povraćanja, mogu se dati lijekovi protiv povraćanja.

Ako jedan lijek nije djelotvoran, treba isprobati druge lijekove iz iste grupe koji mogu biti učinkoviti.

Menstrualna migrena može biti vrlo onesposobljujuća i teška za liječenje, što dodatno otežavaju neredoviti menstrualni ciklusi kod nekih bolesnica. U liječenju tog tipa migrene može se dati nesteroidni protuupalni lijek  ili triptan tijekom 5-6 dana (počevši dan prije očekivanog javljanja menstruacije).

Profilaktična terapija migrene smanjuje učestalost, jačinu i trajanje migrenske glavobolje te poboljšava učinak lijekova za akutno liječenje migrene. Koristi se ako postoji četiri ili više dana mjesečno s glavoboljom, ako je glavobolja dosta jaka i onesposobljujuća, ako je akutna terapija slabo djelotvorna ili postoji kontraindikacija za akutnu terapiju, ako su jake nuspojave akutne terapije ili ako postoji hemiplegična migrena. U profilaksi se koristi farmakološka te kognitivno-bihevioralna terapija i neuromodulacijska terapija. Neka istraživanja pokazala su da nutrijenti, kao što su magnezij, riboflavin, koenzim Q10 i vitamin D, mogu biti korisni u profilaksi migrene.

U adolescentnoj i dječjoj dobi placebo ima velik utjecaj na liječenje migrenske glavobolje. Potrebno je savjetovati bolesnike i njihove roditelje ili skrbnike da način života značajno utječe na javljanje migrenske glavobolje. Treba redovito vježbati (barem dva do tri puta tjedno), dovoljno spavati, uzimati dovoljno tekućine te imati redovite obroke i stalnu dnevnu rutinu. Svakako bi trebalo izbjegavati stresne situacije, jake mirise, bučnu sredinu, jako svjetlo, kavu i alkohol te hranu i dodatke hrani koji su okidač glavobolje. Dobro je smanjiti tjelesnu težinu, liječiti anksioznost i depresiju te identificirati lijekove koji bi mogli biti okidač glavobolje.

Ukoliko analgetici koje uzimaju nisu djelotvorni, bolesnicima treba savjetovati promjenu lijeka i izbjeći uzimanje  prevelike količine analgetika jer bi moglo dovesti do razvoja glavobolje zbog prekomjernog uzimanja analgetika.

Da bi se što točnije dijagnosticirao tip glavobolje te evaluirala učinkovitost terapije, bolesnik mora najmanje tri mjeseca voditi dnevnik glavobolje gdje opisuje karakter, lokalizacija te intenzitet boli, učestalost i trajanje glavobolje, postojanje popratnih simptoma, karakter aure i mogući okidači nastanka glavobolje.

Obitelj i školsko osoblje trebaju vjerovati bolesniku kad se tuži na glavobolju. Trebaju mu omogućiti uvjete da se fizički i psihički odmori, da što prije uzme potreban lijek i da ne osjeća grižnju savjesti što zbog bolova ne može završiti školske obaveze i radne zadatke te aktivno sudjelovati u obiteljskom životu.

Zaključak

Migrena je česta bolest u adolescentnoj dobi koja dovodi do nemogućnosti obavljanja uobičajenih aktivnosti i školskih obaveza. Može se prezentirati različito nego u odrasloj dobi i još uvijek se nedovoljno prepoznaje i dijagnosticira te neadekvatno liječi. Pored medikamentoznog liječenja vrlo je važno mijenjati životne navike te osigurati što mirnije i opuštenije životno okruženje. Kognitivno-bihevioralna terapija i psihološka potpora mogu biti vrlo djelotvorni u adolescentnoj dobi stoga važnu ulogu ima suradnja bolesnikove obitelji, liječnika i školskog osoblja.

 NPS-HR-NP-00147